Jesmo li odrastale uz B. Džouns?

     Koliko god da mi je čitalački ukus istančan, ne mogu odoljeti laganom i ženskastom štivu, koje je, u ovom slučaju, upotpunjeno ekranizacijom i sasvim je dovoljna doza sreće u ovo pretprazničko vrijeme. Svako malo utvrdim gradivo, bilo knjigom ili filmom, i ne znam šta mi je blesavije u tome – to što svaki put iznova umirem od smijeha istim scenama ili što na nadolazeću scenu unapred objesim usne u tužić spremna zaplakati ( u svoju odbranu ću samo reći da niko ne može ostati ravnodušan na scenu kada Bridžet pomisli da je Mark otišao zauvijek, a on je samo izašao da joj kupi novi rokovnik jer je stari ispisan ).

 

      Prva knjiga „Dnevnik Bridžet Džouns“ je objavljena, sada već davne 1996. godine, i za relativno kratko vrijeme je postao internacionalni bestseler. Meni na prvo čitanje nije izazvala oduševljenje i ovacije, ali sa pojavom filma, 2002. godine je sve nekako poprimilo novi oblik. Ne znam šta me više nasmijavalo – njena neprestana borba sa kilogramima koja u trenucima pobjede ustvari biva poraz jer su umjesto komplimenata za njen izgled uslijedila pitanja da li je bolesna, ili je to ipak njena težnja da ostvari uspješnu karijeru ili možda njena beskrajna nespretnost u kojoj se svaka od nas ponekad može prepoznati ( mislim, kome se ne desi da lupi neku glupost jer ne sluša sagovornika ili pošalje poruku na pogrešan broj ). Dovoljno je urnebesna Bridžet i sama za sebe, ali joj život dodatno zakomplikuju dva potpuno različita muškarca – njen šef, Daniel Kliver, neodoljivi šarmer i oličenje emotivne nedostupnosti te pomalo uštogljeni Mark Darsi, uspješan advokat sa međunarodnom karijerom. 

     U prvoj knjizi je Bridžet pomalo izgubljena tridesetogodišnjakinja, rastrzana između dobronamjernih savjeta udatih prijateljica i njihovog nimalo privlačnog života s jedne i „solista“ s druge strane. Ustvari, pokušava dokučiti šta je pravi izbor, ali se nađe pred dilemom : „Tuđe voće je uvek prokleto slađe. Koliko sam samo puta obesila nos, skroz depresivna, misleći kako sam beskorisna i kako svaku subotu uveče provodim tako što se napijem k'o letva i onda se jadam Džud, Šeron ili Tomu o tome kako nemam dečka. Borim se da sastavim kraj s krajem, a svi me ismejavaju kao neudato čudovište, dok Magda živi u velikoj kući, u kuhinji ima osam različitih tegli za testeninu i po ceo dan ide u kupovinu. A ipak sedi tu sva snuždena, očajna i nesigurna i kaže mi da ja imam sreće...“ 

     Na momente se čini da je sve došlo na svoje mjesto, ali se već u sljedećem trenutku sve strmoglavi pa onda sve iznova. U tome bi se mogao sažeti period od jedne liste novogodišnjih odluka da druge. Međutim, ima nade za Bridžet te se i druga lista završava relativno uspješno, a zasluge pripadaju sve divnijem Marku Darsiju. 

Druga knjiga, pod naslovom, „Bridžet Džouns na ivici razuma“ je objavljena tri godine kasnije, film je snimljen 2004.godine i svrstavam ih u one rijetke primjerke kada nastavak nadmaši početak. 

     Koliko je na početku prve knjige Bridžet nesrećna i očajno traga za nekom stabilnom vezom, toliko je na početku druge srećna i za sobom ostavlja dane samovanja. U drugoj knjizi mi Bridžet djeluje mnogo realnija, njena nespretnost, nesigurnost, strahovi i sumnje su svakodnevni, obični i prisutni u gotovo svakoj ženi. A ko nekada ne posumnja u sebe, u druge, u prijatelje, partnera, ko ne vodi borbu sa parčetom torte ili čokoladom, roditeljima koji neće da se miješaju, ali ne mogu tome odoljeti... O, pa sve smo mi ponekad Bridžet.

     U jednom trenutku potpuno van sebe zbog neke sitnice, a u drugom se smijemo svojoj gluposti i sklonosti da napravimo dramu. Osim te stvarne Bridžet, druga knjiga je daleko emotivnija, čini mi se nemoguće ne radovati se njenoj sreći i ne tugovati s njom. Iako se u nekim trenucima ne čini da je srećan kraj opcija, poslije brojnih peripetija, ipak jeste. 

I poslije više od decenije od prvih novogodišnjih odluka, nastojanja da stigne do idealnih 54kg, muka sa bapskim gaćama koje super spakuju višak, ali kako se skinuti pred ...hm pa bilo kim suprotnog pola, u trećoj knjizi dolazi na prvi pogled jedna potpuno drugačija Bridžet. „Luda za njim“ je objavljena 2014.godine, Bridžet ima 51 godinu, dvoje djece i , generalizovaću, na opštu žalost svih, udovica je. Saznanje o Darsijevoj smrti je bilo... pa gotovo šokantno. Sjećam se da sam prijateljici ispričala sadržaj, a ona me sva u čudu pogledala i pita kako nema Darsija, jesam li normalna, šta pričam, kako ga nema. Kao da sam ja krivac. Samo na prvi pogled drugačija, Bridžet se i u ovom nastavku vraća na svoje, jednako nespretna i neinformisana izaziva salve smijeha, ali u momentima kada djeci objašnjava da se tata neće vratiti  budi beskrajnu tugu. 

     Treći film - „Beba Bridžet Džouns“je napravio pravu zabunu, jer ne prati treću knjigu. Naime, u ovom nastavku Bridžet opet samuje poslije raskida sa Darsijem, vraća se izlascima koji su znatno drugačiji nego ranije,  a karijera je jedini segment života koji napreduje.

     Duhovitiji nego prethodna dva nastavka, na nekoj mojoj listi se smjestio na vrh. Ima nekako potpuno drugačiju energiju, više je dinamičan nego romantičan, Bridžet je nekako staloženija, a i Patrik Dempsi je pravo osvježenje uz vidno ostarjelog Darsija. Iako i prethodni nastavci imaju srećan završetak, ovaj je tu sreću podigao na viši  nivo. Ovoga puta je baš sve u najboljem mogućem redu. 

     Neposredno poslije trećeg filma se pojavila i četvrta knjiga koja je uglavnom ispratila film. Koliko tužna i naizgled bezizlazna u pogledu nastavka filma bila treća knjiga, sadržaj posljednjeg nastavka je ostavio sjajan prostor za novi film, koji bi eventualno ispratio treću, za sada u ekranizaciji, preskočenu knjigu. Mada, to bi onda značilo da ostajemo bez Marka Darsija :( 

     Kada se osvrnem na početak i prvi trenutak kada se Bridžet požalila na višak kilograma, prekomjerno unijete kalorije, cigarete i alkoholne jedinice, osjećam kao da sam bila s njom sve to vrijeme. I odrastala... Jeste li i vi dijelile s njom sreću i tugu? 

* sve fotografije su preuzete sa google.com