Istanbul - part 2

     Stari i novi evropski dio Istanbula, razdvojeni zalivom Zlatni rog, upravo i jesu taj kontrast  - i po arhitekturi, izgledu, atmosferi koja vlada, zanimljivostima koji ih karakterišu, ali upravo te različitosti grad čine zanimljivim, privlačnim, egzotičnim, sofisticiranim, posebnim u svakom pogledu. 

     Slično kao i u starom evropskom dijelu i u novom važe iste dileme – šta vidjeti, gdje napraviti lijepe fotografije, koju hranu probati, šta kupovati...  Zavisi od afiniteta i nemam izbora nego da upotrebim izlizanu floskulu da taj dio grada bukvalno nudi za svakog ponešto.

     Izlazim iz metroa na centralnom trgu Taksim i na prvu sam prilično ravnodušna. Prostran i lijep trg, nije čak ni neka gužva o kojoj sam toliko čitala, ništa mi posebno ne privlači pažnju, zapitah se jesam li uopšte na pravom mjestu. O, da, jesam. A oduševljenje se probudilo čim sam zakoračila niz jednu uličicu prema četvrti Bešiktaš u potrazi za Dolmabahče palatom. Simpatična, strma ulica, divne građevine, žuti taksi na svakom koraku, beskrajno ljubazni ljudi... Ubrzo stižem do Dolmabahče palate koja već iz daljine oduševljava i ostavlja bez daha. 

      Smatra se jednom od najvećih palata u Turskoj, izgrađena i uređena je u evropskom stilu i bila je sjedište vladavine šest sultana te Kemala Ataturka, prvog predsjednika moderne Turske republike. Luksuz palate je teško opisati,  mnogo govori podatak da su ulaganja dovela imperiju do državnog bankrota. Prostire se na oko 45 000 kvadratnih metara, ima gotovo 300 soba, skoro 50 holova, 6 hamama... a unutrašnjost je ukrašena zlatom i kristalima. U kristalnom stepeništu je smješten najveći kristalni luster na svijetu, ima 750 lampi i težak je 4,5 tone, a plafoni i zidovi palate su ukrašeni sa 14 tona zlata. 

      Iako je izgrađena u evropskom stilu, prilagođena je osmanskim zahtjevima pa je podijeljena na muški i ženski dio koji su razdvojeni velikim ceremonijalnim holom što je ženski dio palate činilo nepristupačnim za posjetioce.

Predivan pogled na Bosfor se pruža sa kapija koje krase dvorište palate – sultanova kapija, kapija riznica i kapija Bosfora. U dvoristu je smještena i sat kula, zatim muzej satova te muzej umjetničkih slika.

      U palati nije dozvoljeno fotografisanje, a riječima je nemoguće opisati sav luksuz kojim zrači svaki detalj. 

      Još pod utiscima, kako same palate tako i harema, krećem ka Zlatnom rogu i čuvenom Galata mostu. Današnji Galata  most je peti po redu izgrađeni most ( prvi je izgrađen 1845 ). Dovršen je 1994. godine , spaja četvrti Karakoj i Eminou, pokretni je most dug gotovo pola kilometra. Duž trotoara sa obe strane mosta zauzimaju brojni ribari sa štapovima za pecanje, kanticama sa mamcima i ulovom. Na donjoj etaži mosta su riblji restorani, a most ima i isturene terase sa kojih se pruža prekrasan pogled na Bosfor, Galata kulu, džamiju Sulejmaniju... Legenda kaže da će ova džamija postojati zauvijek. I kada dođe smak svijeta, ona će u jednom komadu pasti u Bosfor. 

      Od Galata mosta se upućujem ka Galata kuli ili Hristovom tornju kako su je zvali Latini. Smatra se da je podignuta 528. godine, ali je uništena tokom četvrtog krstaškog napada te je današnja kula  izgrađena u 14.vijeku.Na vrhu kule su smješteni kafić i restoran te uska terasa s koje zalazak sunca izgleda bajkovito.

 

     Iz Taksima se ulazi u glavnu pješačku ulicu, Ištiklal džadeši. Ištiklal je duga oko 3km, krcata je buticima, restoranima, kafićima, a dnevno ovom ulicom prođe oko 3 miliona ljudi. Koliko god mislili da je Kapali čaršija pravo mjesto za kupovinu, Ištiklal to demantuje. Naime, ovdje su smješteni butici poznatih evropskih i svjetskih modnih marki, nama manje poznati turski brendovi, a cijene su sasvim pristojne.

Ovaj dio grada je u pravom smislu riječi evropski te ga osim otomanskih građevina krase i pravoslavne i katoličke crkve te sinagoge. 

      Ištiklal ulica je prepoznatljiva i po tramvaju nostalgija, popularni crveni tramvaj nije baš najbrže prevozno sredstvo, ali je svakako njim zanimljivo proći kroz ovu nadasve živopisnu ulicu.

 

  

    Još ponešto o Istanbulu u nekom od narednih postova....