Firenca

     Ovaj post otvara novu kategoriju, travel postova, a počasno prvo mjesto sam dodijelila jednom od najljepših gradova koje sam posjetila u skorije vrijeme... Mada, mnogo putujem i u gotovo svakom gradu sam sklona pronaći nešto što ću opisati superlativom, ali me Firenca zaista osvojila. 

     Firenca je glavni grad pokrajine Toskana i grad čije je staro gradsko jezgro pod zaštitom UNESCO-a . Ime je dobila po utvrđenom naselju Florentia ( cvjetna ). Krase je mnoge građevine i spomenici pa se sasvim slobodno može reći da je Firenca jedan veliki muzej na otvorenom. 

     Firentinska katedrala je sasvim sigurno najveća turistička atrakcija. Duomo odnosno Santa Maria del Fiore je građena 170 godina. Najpoznatija je po svojoj kupoli, koju je dizajnirao Brunelleschi , ali je prepoznatljiv i njen vanjski izgled, prvenstveno po zelenoj i crvenoj boji. Koliko je njena spoljašnjost impresivna, bogata, velelepna, toliko je njena unutrašnjost, meni, bila skromna i jednostavna. 

    Pored kupole, čija je veličina zaista fascinatna, vrlo je zanimljiv i Giotov toranj s kojeg se pruža pogled na cijeli grad. Spoljašnjost tornja ukrašena je mermerom u bojama italijanske zastave.  

                                  *detalji unutrašnjosti katedrale

    Ulazak u katedralu je besplatan, dok se ulaz na toranj i kupolu plaća. 

    Nasuprot katedrale i tornja je Krstionica svetog Jovana, oktagonalna građevina koja ima status bazilike. Osim osmougaonog  oblika, krstionicu krase troja vrata – najstarija vrata su na južnoj strani, prikazuju život Jovana Krstitelja, napravio ih je Andrea Pisano. Druga su na sjevernoj strani i prikazuju Hristov život, dok su na istočnoj strani treća vrata, slikaju Stari zavjet, a Mikelanđelo ih je nazvao Vrata raja. Autor i drugih i trećih vrata je Lorenco Giberti ( Lorenzo Ghiberti ). Danas su na Krstionici kopije vrata.  

                            *detalj sa Rajskih vrata

     U tom religioznom kompleksu pažnju privlači i bazilika San Lorenzo, poznata po kapeli porodice Mediči, Mikelanđelovim stepenicama i Donatelovim propovjedaonicama. Bazilika ima prekrasno unutrašnje dvorište u kojem vlada nevjerovatna tišina i ni u jednom trenutku ne ostavlja utisak da su s druge strane zida stotine i stotine turista. 

     U neposrednoj blizini je trg Piazza della Signoria, prepun znamenitosti – statua Perzeja koji drži glavu meduze, Palazzo Vechio , sjedište firentinske politčke moći, skulptura Mikelanđelovog  Davida, Neptunova fontana i jedna od najbogatijih svjetskih galerija umjetničkih djela, galerija Uffizi. 

    Kad ti se posreći, baš ti se posreći, pa tako i meni jer sam u Firenci bila u vrijeme privremene postavke belgijskog umjetnika Jana Fabrea, kontroverzan umjetnik veličanstvenog uspjeha. U vezi sa ovim kontroverzan – ne znam može li kontroverznije od slikanja hemijskom olovkom vezanom za polni organ, slikanje spermom i suzama?!

Trenutno su u Firenci dvije njegove skulpture – gigantska morska kornjača , dimenzija 310 x 525 x 715 cm, koju je uzjahao sam umjetnik,  izlivena u bronzi , presvučena zlatnom bojom. Nosi naziv Potraga za utopijom, prvobitno, dok je bila okrenuta ka Atlantiku je upozoravala na izumiranje kornjača, a potom simbulizuje potragu za nedostižnim .

    Druga skulptura, izlivena u sjajnoj bronzi,  jeste Čovjek koji mjeri oblake, nastala 1998. godine. Predstavlja čovjeka u prirodnoj veličini koji stoji na ljestvama i u rukama drži metričko koplje, glavom i rukama je okrenut ka nebu pa se lik ne razaznaje. Umjetnik kaže da je tijelo njegovo, a lik njegovog umrlog  brata pa je simbolika ustvari metamorfoza čovjek – čovjek.  

    Prolaskom kroz dvorište galerije Uffizi, u kojem se nalaze skulpture Mikelanđela, Dantea, Petrarke, Bokača... dolazi se na obalu rijeke Arno i šetališta sa pogledom na Ponte Vechio, Stari most. Kada sam mislila da sam sve vidjela, da me sve oduševilo, Ponte Vechio me ostavio bez daha. Građen je na tri luka, a obe strane mosta su ispunjene zlatarskim i draguljarskim radnjama koje su došle na mjesto nekadašnjih mesarskih radnji. Legenda kaže da je upravo na ovom mjestu nastao pojam bankrot. Naime, kada trgovci više nisu mogli plaćati svoje dugove, klupa ( ital. banco )  odnosno tezga bi bila slomljena ( ital.bancorotto ) te trgovac nije više imao mjesto za rad i bankrotirao bi. 

    Ima Ponte Vecchio i svoju romantičnu priču, naime posvuda se mogu vidjeti katanci na koje zaljubljeni parovi ispisuju svoja imena, zaključavaju svoju ljubav, a ključ bacaju u rijeku Arno. Manje – više, već viđeno u mnogim evropskim gradovima, a Firenca se razlikuje po tome što zabranjuje postavljanje katanaca. 

     I ovdje nije kraj, pruža Firenca još mnogo toga i sigurna sam, da nikog ne ostavlja ranodušnim.

  Šta jesti u Firenci? Nezaobilazan je firentinski stejk, ali su popularni i lokalni sirevi, divljač na različite načine te pasulj koji se može naći u mnogim jelima.

Kod pića nema dileme. Samo Chianti!