Rođendanski post

*fotografija preuzeta sa Pinteresta

Tačno je godinu dana od pokretanja bloga pa će ovaj post biti u duhu tog malog jubileja. Sav početni elan se ušuškao ovdje, a onda su uslijedile neke nove priče nekad podstaknute istim tim elanom, nekada sugestijama i savjetima mojih blogoljubaca , nekad nekim bezveznim trenutkom, pitanjem zašto ne pišem...

Šta je obilježilo ovu blogogodinu? Mnogo lijepih trenutaka, anegdota sa fotografisanja, pozitivnih komentara, smijeha, ostvarivanje nekih ciljeva, novih poznanstava, interesantnih saradnji... ukratko, sjajna godina.

U nekom blog izazovu sam pisala da mi je fotografisanje jedan od najljepših momenata blogovanja, a razlog tome, osim sjajne zabave, jesu i nebrojene anegdote koje su nam se dešavale. Bilo je doslovno svega – prolaznika koji su se na sve moguće načine trudili da nas posavjetuju kako da napravimo neku fotografiju, protesta u koje smo zaglavili ni krivi ni dužni pa do lokalnog policajca koji nas je svaki, ali baš svaki put, provjeravao. Dali smo mu nadimak Super Mario i navikli se na činjenicu da je svaki put tu negdje dok fotografišemo.

Pored fotografisanja, svoje lijepe strane ima i promocija bloga kao i čitanost postova koja je fenomenalna ako uzmem u obzir da blog gotovo da uopšte nije reklamiran. Prvu i jednu od najboljih prilika za reklamu sam dobila iz časopisa Grazia BiH, u kolumni za blogerke, i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Blog je registrovan na dvije blogerske zajednice ( gadžeti su na blogu ), koje okupljaju more blogova tako da je vrlo teško biti primijećen ili izdvojiti se tu, a Instagram je jedina društvena mreža gdje je istaknut link bloga. Bez obzira na tu samozatajnost ovog mog virtuelnog kutka, postovi su ipak pronašli svoju publiku za koju se nadam da će ispratiti sve moje blogorođendane.