Piknik

     Ova me godina demantovala na mnogim životnim poljima, bilo da sam uradila jedno od onih „nikad ne bih“  (mada nisam isključiva u tome ) ili su mi se dešavale stvari za koje nikada ne bih ni pomislila ili su prosto neke uobičajene stvari bile potpuno drugačije i izvan svih šablona... Jesen je jedna od tih potpuno drugačijih. Koliko god mi je jesen asocijacija na maglu, kišu, hladnoću, sive i sumorne dane, toliko je ova bila sušta suprotnost. Divni sunčani dani, nestvarno lijepe boje u prirodi, a temperature dovoljno visoke da ne izvlačim kaput iz ormara i još uvijek ne spakujem neke lagane i lepršave stvarčice koje sam nosila cijelo proljeće i dio ljeta.  

 

     Pastelne boje su omiljene u mom ormaru i nastojim ih provući u kombinacijama tokom svih godišnjih doba.  Najmanje do izražaja dolaze ljeti jer tada dominiraju svijetle boje, ali tokom jeseni i zime su pun pogodak. Obožavam prkositi tim nježnim tonovima u trenutku kada svi posežu za crnom, teget, braon... 

      Skinny džins u bež boji mi je idealna zamjena za omiljeni mi tamni džins. U favorite bez razmišljanja mogu svrstati i svilenu bluzu sa čipkastim detaljima i uopšte ne pretjerujem kada kažem da je nosim u svim prilikama, od neobaveznih do svečanih.  

    Ešarpe, pašmine, marame, šalovi... možda ih mogu čak i definisati kao moj zaštitni znak. Detalj koji ne izostavljam, komadi koje uvijek kupujem i poklon koji mi izvuče ogroman osmijeh na licu. Trenutni favoriti su mi bordo svjetlucava i animal print. 

     Kada je u pitanju kupovina odjeće i obuće, definitivno sam podvojena ličnost. Ili kupujem impulsivno, pa se poslije lupam po glavi ili mjerkam, važem, sklapam kombinacije u glavi, isprobavam nekoliko puta i to traje satima. Ne događa mi se srećna ljubav na prvi pogled, ali sa ovim Levi's gležnjačama je i ta predrasuda razbijena. Onog trenutka kada sam ih vidjela sam znala da su idealne. Osjećaj me nije prevario. Ne razdvajam se od njih. 

     Pletenina je apsolutni must have ove jeseni, pa joj ni ja nisam odoljela. Poludugi kardigan pelerina kroja u nekoj nedefinisanoj krem roskastoj nijansi, debeo, mek i nadasve udoban je još jedan od jesenjih favorita. 

     Nedostaje mi još jedna sitnica i spremna sam za piknik za kojim vjerovatno tragate kroz cijeli post. Šta nedostaje? Šampanjac. 

      Možda zvuči snobovski i nadmeno, ali šampanjac je moje omiljeno piće.Ustvari, ne nužno šampanjac, nego pjenušavo vino. Naime, danas se pogrešno svako pjenušavo vino naziva šampanjcem iako je taj naziv rezervisan samo za pjenušava vina koja dolaze iz francuske pokrajine Champagne.

 

     Šampanjac se proizvodi samo od tri sorte grožđa - Pino noar, Pino menije i Šardone. Dakle, šampanjac je samo jedan, a sve ostalo su pjenušava vina. Datira iz 17. vijeka kada je benediktinski sveštenik Don Perinjon ( Don Perignon ) razvio poseban postupak u kojem uz pomoć posebnih sojeva kvasca dolazi do drugog vrenja koje razvija ugljen dioksid. 

    

    Detaljnije o šampanjcu možda u nekom od narednih postova... Prioritet je iskoristiti jedan od posljednjih sunčanih i toplih jesenjih dana. 

Fotografije Boris Brkić