Dilema koja se može javiti prilikom kupovine bilo kog odjevnog predmeta jeste veličina. Kako odrediti veličinu i možemo li se uopšte ukalupiti u neke standarde? Kod pojedinačne proizvodnje odjeće taj problem ne postoji jer se ta odjeća šije po mjeri. Međutim, taj način proizvodnje je spor i skup.
Serijska proizvodnja odjeće smanjuje cijenu proizvoda, a da bi se prilagodila potrošaču neophodno je uvesti sistem odjevnih veličina.
Taj sistem se temelji na tjelesnim mjerama, ne na mjerama odjevnog predmeta, a do njega se dolazi antropometrijskim mjerenjima. S obzirom na to da se dimenzije tijela mijenjaju, antropometrijska mjerenja je neophodno ponoviti svakih 10 ili 15 godina. Nemoguće je uvesti jedinstveni svjetski sistem odjevnih veličina jer su velike razlike u mjerama. Npr. prosječna Holanđanka je visoka 1, 67m i ima težinu 72 kg, dok je prosječna Japanka visoka 1, 57m i teška 51 kg.
Za gornje dijelove odjeće je najvažniji obim grudi pa se prema njemu formiraju veličine.
Razlike u veličinama postoje i pored istih oznaka, ne samo na svjetskom nivou, nego i u zemljama Evropske unije.
Oznake na etiketi nam služe i da nas upute kako da održavamo odjeću. Najčešće nailazimo na kombinovane etikete koje sadrže uputstvo za pranje, sušenje, peglanje.
Značenje pojedinačnih oznaka
- ne raditi radnju uz koju oznaka stoji
- pranje
- sušenje
- izbjeljivanje
- hemijsko čišćenje
Deklaracija na proizvodu postoji kako bi tačno i objektivno informisala potrošača o nazivu i vrsti proizvoda. Kada je riječ o sirovinskom sastavu tekstilnih proizvoda, svaki tekstilni proizvod koji je legalno dospio na naše tržište mora da ima Uvjerenje o kvalitetu koje sadrži stručne podatke dobijene ispitivanjem u laboratorijama, zemlju porijekla, uvoznika, naziv i sjedište preduzeća koje je izvršilo ispitivanje, količinu uvezene robe i način uzimanja uzoraka za ispitivanje.
Uvjerenje o kvalitetu izdaje proizvođač,a za proizvode iz uvoza, uvoznik. Uvjerenje o kvalitetu nastaje na osnovu rezultata ispitivanja u sopstvenim ili laboratorijama pravnih lica akreditovanih za ispitivanje kvaliteta tih proizvoda.
Nažalost, vrlo često možemo posegnuti za odjevnim predmetom sa lažiranom etiketom. Uglavnom nailazimo na oznake 100% pamuk, a vrlo često je takav proizvod jednim dijelom sintetički. Za oni koji imaju nerava ući u borbu za svoja prava je nadležno Ministarstvo trgovine i turizma, Resor trgovine, Odsjek za zaštitu potrošača.
Nekada uputstva na etiketama mogu biti pomalo vickasta


ili seksistička.
Serijska proizvodnja odjeće smanjuje cijenu proizvoda, a da bi se prilagodila potrošaču neophodno je uvesti sistem odjevnih veličina.
Taj sistem se temelji na tjelesnim mjerama, ne na mjerama odjevnog predmeta, a do njega se dolazi antropometrijskim mjerenjima. S obzirom na to da se dimenzije tijela mijenjaju, antropometrijska mjerenja je neophodno ponoviti svakih 10 ili 15 godina. Nemoguće je uvesti jedinstveni svjetski sistem odjevnih veličina jer su velike razlike u mjerama. Npr. prosječna Holanđanka je visoka 1, 67m i ima težinu 72 kg, dok je prosječna Japanka visoka 1, 57m i teška 51 kg.
Za gornje dijelove odjeće je najvažniji obim grudi pa se prema njemu formiraju veličine.
Značenje
|
Oznaka
|
Obim grudi (muškarci)
|
Obim grudi (biste)- (žene)
|
extra extra mali
|
XXS
|
70-78
|
66-74
|
veoma mali
|
XS
|
78-86
|
74-82
|
mali
|
S
|
86-94
|
82-90
|
srednji
|
M
|
94-102
|
90-98
|
veliki
|
L
|
102-110
|
98-106
|
extra veliki
|
XL
|
110-118
|
107-119
|
extra extra veliki
|
XXL
|
118-129
|
119-131
|
extra extra extra veliki
|
3XL
|
129-141
|
131-143
|
4XL
|
141-154
|
143-155
|
|
5XL
|
154-166
|
155-167
|
Razlike u veličinama postoje i pored istih oznaka, ne samo na svjetskom nivou, nego i u zemljama Evropske unije.
Njemačka
|
Italija
|
Francuska
|
Engleska
|
SAD
|
Australija
|
Japan
|
|
XS
|
30
|
36
|
32
|
4
|
2
|
6
|
6
|
XS/S
|
32
|
38
|
34
|
6
|
4
|
8
|
7
|
S
|
34
|
40
|
36
|
8
|
6
|
10
|
9
|
M
|
36
i 38
|
42
i 44
|
38
i 40
|
10
i 12
|
8
i 10
|
12
i 14
|
11
i 13
|
L
|
40
|
46
|
42
|
14
|
12
|
16
|
15
|
L/XL
|
42
|
48
|
44
|
16
|
14
|
18
|
17
|
XL
|
44
|
50
|
46
|
18
|
16
|
20
|
19
|
Oznake na etiketi nam služe i da nas upute kako da održavamo odjeću. Najčešće nailazimo na kombinovane etikete koje sadrže uputstvo za pranje, sušenje, peglanje.
Značenje pojedinačnih oznaka
- ne raditi radnju uz koju oznaka stoji
- pranje
- sušenje
- izbjeljivanje
- hemijsko čišćenje
Deklaracija na proizvodu postoji kako bi tačno i objektivno informisala potrošača o nazivu i vrsti proizvoda. Kada je riječ o sirovinskom sastavu tekstilnih proizvoda, svaki tekstilni proizvod koji je legalno dospio na naše tržište mora da ima Uvjerenje o kvalitetu koje sadrži stručne podatke dobijene ispitivanjem u laboratorijama, zemlju porijekla, uvoznika, naziv i sjedište preduzeća koje je izvršilo ispitivanje, količinu uvezene robe i način uzimanja uzoraka za ispitivanje.
Uvjerenje o kvalitetu izdaje proizvođač,a za proizvode iz uvoza, uvoznik. Uvjerenje o kvalitetu nastaje na osnovu rezultata ispitivanja u sopstvenim ili laboratorijama pravnih lica akreditovanih za ispitivanje kvaliteta tih proizvoda.
Nažalost, vrlo često možemo posegnuti za odjevnim predmetom sa lažiranom etiketom. Uglavnom nailazimo na oznake 100% pamuk, a vrlo često je takav proizvod jednim dijelom sintetički. Za oni koji imaju nerava ući u borbu za svoja prava je nadležno Ministarstvo trgovine i turizma, Resor trgovine, Odsjek za zaštitu potrošača.
Nekada uputstva na etiketama mogu biti pomalo vickasta


ili seksistička.







NAjveci problem je taj sto je vecina garderobe u Beogradu doslo upravo iz KIne, gde su standardi zenskog tela skrooooz drugaciji.
ОдговориИзбришиEvo, bas juce sam kupila hulahop carape velicine XXXXXXL (6XL) :D
Ista stvar je i kod nas u BiH, ali zato na deklaraciji mora stajati odakle neki proizvod dolazi.
ИзбришиE bas to, kod njih sve drugacije nego kod nas :D kad su sitne, a visoke metar i zdrobljen aspirin :)
Избриши